umor, reverzibilno smanjenje funkcionalne (radne) sposobnosti organa/organizma kao posljedica dužeg ili napornijeg rada. Razlikuje se mišićni (fizički) od duševnoga (psihičkog) umora. Uzroci mišićnoga u. su nagomilavanje otpadnih tvari u mišiću (npr. mliječne kiseline), nedovoljna opskrba aktivnih organa kisikom, a uzrok psihičkoga u. leži u otežanom prijenosu impulsa u živčanim sinapsama. Gl. simptomi akutnoga u. jesu opadanje radnog učinka, smanjenje sposobnosti koncentracije, smanjenje funkcije osjetnih organa (vid, sluh), slabljenje refleksa, a kroničnoga apatija, slab tek, povremene glavobolje, nemiran san, razdražljivost, osjećaj iscrpljenosti. U. se može javiti i tijekom nekih kroničnih bolesti (npr. anemija, bubrežna insuficijencija, tuberkuloza, maligne bolesti). U. je osobito važan u industr. radu i prometu, jer je uzrok dobrom dijelu nesreća. U. se najuspješnije otklanja odmorom; nakon naporna tjelesnog rada najkorisniji je pasivni odmor (mirovanje, spavanje), a nakon intelektualnog rada uspješniji je aktivni odmor (lakša tjelesna aktivnost).