Udmurtska Republika, Iževsk
Udmurtska Republika, autonomna republika u sred. Rusiji; 42 100 km2, 1 552 897 st. Na S graniči s Kirovskom, na I s Permskom oblasti, a na J s republikama Tatarstan i Baškortostan. Gl. grad Iževsk. Pretežno brdovito područje (najviša točka 330 m); na S i J nizinsko, na Z zamočvareno. O. 44% površine prekrivaju šume (tajga). Na SI izvire Kama. O. 60% stanovništva su Rusi, 31% Udmurti, 7% Tatari. Poljoprivreda; uzgoj ječma, raži, pšenice, kukuruza, lana. Stočarstvo (govedo, ovce, koze i svinje). Metalurgija. Proizvodnja nafte, el. energije, motocikala i lokomotiva te građev. materijala; drvna i prehr. (mesna) ind. Veći gradovi: Sarapul, Votkinsk i Glazov. Tragovi naseljenosti iz doba neolitika. Od III. st. Udmurti obitavaju u međurječju Kame i Vjatke; do IX. st. okončan je proces njihova plemenskog ujedinjavanja. Od X–XII. st. udmurtska plemena u donjem toku Kame i Vjatke nalazila su se u sastavu Volško-kamske Bugarske, a 1236–1552. potpadala su pod Zlatnu Hordu i Kazanski Kanat. Udmurti oko sr. i gornje Vjatke pripojeni su Rusiji 1489; do 1552. Rusi su ovladali najvećim dijelom udmurtskoga teritorija, konačno osvajanje dovršeno je do 1558. God. 1780. područje je ustrojeno kao Vjatsko namjesništvo. Tijekom XVII. i XVIII. st. česti su seljački ustanci (Baškira 1662–64; S. Razina 1670–71, J. I. Pugačova 1773–75). U XIX. st. jača industrijalizacija. Nakon Oktobarske revolucije 1917. uspostavljena je vlast sovjeta koja se do ožujka 1918. učvrstila na cijelom području Udmurta. U lipnju 1918. taj je teritorij uključen u sastav Rus. Sovj. Federativne Socijalist. Republike (RSFSR). Od travnja do lipnja 1919. područje su držale bjelogardijske postrojbe generala A. V. Kolčaka. God. 1920. u okviru RSFSR-a osnovana je Votska autonomna oblast koja je 1932. preimenovana u Udmurtsku autonomnu oblast, a ta 1934. u Udmurtsku Autonomnu Sovj. Socijalist. Republiku. God. 1937. usvojen je prvi ustav republike. Nakon raspada Sovj. Saveza ostaje kao republika u sastavu Rus. Federacije.