 |
|
| Službeni naziv: | Republika Uganda; Republic of Uganda (engleski), Jamhuriya Uganda (svahili) |
| Površina: | 241 038 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 28 574 909 (118,5 st./km2); 14% gradsko |
| Glavni grad | Kampala, 1 455 027 (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 4 regije, 69 distrikta + distrikt glavnoga grada |
| Službeni jezik | engleski i svahili |
| Valuta | ugandski šiling (UGS) = 100 centa |
Uganda, država u unutrašnjosti ist. Afrike, na sjev. strani jezera Victorije; graniči sa Sudanom na S, Kenijom na I, Tanzanijom i Ruandom na J te DR Kongo na Z.
Prirodna obilježja
Murchison Falls
Nacionalni park Murchison Falls
oblast Mbarara
Najveći dio Ugande (o. 85%) zauzimaju veliki ravnjaci (od 900 m na S do 1500 m n.m. na J) Istočnoafr. visočja, iznad kojih se izdižu niži osamljeni vrhovi te viša gorja na rubovima tektonskih jaraka. Ravnjaci su blago nagnuti prema unutrašnjosti, gdje se nalaze dvije plitke kotline – na S je Ugandska s jezerom Kyoga, a na J kotlina jezera Victoria. Na krajnjem SI, i od Ugandske kotline, iznad ravnjaka, se izdiže niz vulkanskih planina (Morungole, Moroto, Kadam i dr.), od kojih je najviša Mount Elgon (4321 m). Na Z se nalazi Srednjoafr. tektonski jarak s Albertovim i Edwardovim jezerom. Dno jarka, koje se nalazi na 600–900 m n.m., na objema je stranama nagnuto prema S i omeđeno strmim i o. 800 m visokim rubovima. Taj prostor odvodnjava r. Albertov Nil. Između Albertova i Edwardova jezera izdiže se gorje Ruwenzori, građeno od starijih vulkanskih stijena, a u kojem se nalazi i najviši vrh Ugande, Margherita Peak (Mount Stanley, 5109 m). Ogranci vulkanskog gorja Virunga (Mount Muhavura, 4125 m) nalaze se na krajnjem JZ zemlje. Između Virunge i Ruwenzorija nalaze se jezero George i Edwardovo jezero. Iako je U. u području tropa, uz ekvator, klima je ekvatorijalna, ublažena ugl. zbog nadmorske visine. Prosj. godišnja temperatura od 15,6 °C do 29,4 °C. Količina padalina ovisi o jugoist. vjetrovima. Najveća je na juž. i jugoist. padinama gorja te uz Viktorijino jezero (1500–2000 mm) i na ravnjacima (1000–1500 mm). Najmanja godišnja količina padalina zabilježena je na dnu Srednjoafr. tektonskog jarka (o. 750 mm) te na SI (manje od 500 mm). Na J su izrazita dva kišna razdoblja (ožujak–svibanj, rujan–studeni), dok na S jedno (travanj–listopad). Povremena su pojava trop. oluje. Dok J zemlje prekrivaju šume (23% površine Ugande), na S i u sred. dijelu prevladavaju savane. Trop. kišna šuma raste na krajnjem JI, uz Viktorijino jezero. Na jugoist. padinama gorja raste trop. planinska šuma, a iznad njih se, na nadmorskim visinama između 2500 i 3000 m, pojavljuju maglene šume. Visokotravnata savana, koja prema S prelazi u niskotravnatu, prekriva ravnjake. Mjestimično se na ravnjacima pojavljuju i savanske šume. Uz obale jezera Kyoge trstika i papirus prekrivaju široke površine. Na JZ raste akacija, prevladava grmolika vegetacija. Na vulkanskim se stijenama nalaze najplodnija tla (andosoli); drugdje prevladavaju lateritna tla (ferasoli), dok su ilovasta tla uz Viktorijino jezero te na dnu dolina. O. 44 000 km2 površine Ugande otpada na jezera. Najveće je Viktorijino (na granici s Kenijom i Tanzanijom; 69 484 km2, 2. po veličini u svijetu), iz kojega prema S istječe Viktorijin Nil, koji utječe u jezero Kyogu te dalje preko slapova Kaluma i Kabalega (Murchisonovi slapovi) u Albertovo jezero (5600 km2) na Z zemlje. Iz njega istječe Albertov Nil (210 km), a utječe r. Semliki (230 km), koja odvodi vodu iz Edwardova jezera (2150 km2). I od Edwardova jezera manje je jezero George. Od većih rijeka koje protječu teritorijem Ugande značajne su još Achwa, Okok i Pager na S, te Kafu, Katongo i Mpongo na Z.
Stanovništvo
selo Kalongo
Mukono, školska učionica
Nakon osamostaljenja 1962. broj stanovnika U. brzo se povećao, u razdoblju 1950–80. udvostručio se, sa 6,5 na 12,6 mil. stanovnika. Porast je nastavljen i unatoč građ. ratovima 1970-ih i 1980-ih (o. 800 000 žrtava) te katastrofalnoj gladi (1980–81). Tijekom 1990-ih rast je djelomično usporen, a to je posljedica rasta smrtnosti te skraćivanja očekivanog trajanja života zbog epidemije AIDS-a. Ugandu danas naseljava više od 40 naroda, jezično, vjerski i kulturno različitih. Na J žive bantuski narodi (67%), a najviše je pripadnika naroda Ganda (18%), Nkole (11%), Soga (8%), Nyoro i Toro. S i I zemlje naseljavaju nilotski narodi (26%), a najbrojniji su pripadnici Teso (9%), Lango (6%), Ačoli (4%) i Karamodžongi (2%). SZ zemlje naseljavaju manjinski sudanski narodi (Lendu, Madi i dr.), među kojima su s 5% najbrojniji pripadnici naroda Lugbari. Potkraj 1960-ih U. je imala i značajnu manjinsku az. populaciju, o. 741 000 Indijaca i Pakistanaca, koji su 1972, za vladavine Idija Amina (1971–79), morali napustiti zemlju. Mnogi su se tijekom 1990-ih vratili. Služb. su jezici engleski i svahili, a mnogi govore i plemenskim jezicima (najviše ganda). Prosj. gustoća naseljenosti 118,5 st./km2. Najgušće su naseljeni juž. i jugoist. predjeli, os. oko Viktorijina jezera i vulkanskoga gorja Mount Elgon (prosj. gustoća o. 500 st./km2). Tek je o. 14% populacije urbano; većina stanovništva živi u malenim raštrkanim selima. Najveći je grad i vodeće trg. središte prijestolnica Kampala, a od većih gradova još se ističu Gulu (174 821 st., procj. 2007), Lira (144 268), Jinja (97 380), Mbarara (86 357) i Mukono (86 047). Prema procjeni za 2007. g., godišnji rast broja stanovnika iznosi 3,6%, i među najvećim je u ist. Africi. Stopa rodnosti vrlo je visoka, 48‰ (procj. 2007), a smrtnosti 12,6‰ (2007). Prema procjenama za 2001. g., o. 530 000 stanovnika bilo je zaraženo HIV-om, a 2003. g. od AIDS-a je umrlo o. 78 000 ljudi. Smrtnost dojenčadi vrlo je visoka, a iznosi 67,2‰ (2007). Kao i u većini afr. zemalja, u dobnom sastavu prevladava mlado stanovništvo: starijih od 60 g. tek je 3% (procj. 2007), a mlađih od 15 g. više od 50% (procj. 2007). Očekivano trajanje života 52 g. Epidemija AIDS-a osjetno je skratila očekivano trajanje života u Ugandi. Prema vjerskom sastavu, oko 2/3 stanovnika su kršćani – 40% katolika i 26% protestanata (većinom anglikanaca); 19% stanovništva pripadnici su tradic. afr. plemenskih vjerovanja, a 15% su sunitski muslimani. Nepismenih ima 33%. Obrazovanje u Ugandi nije obvezno. Vlada je 1997. uvela program osnovnog obrazovanja. U. ima nekoliko sveučilišta, najstarije je Makerere u Kampali (osn. 1922. kao tehn. škola), prva visokoškol. ustanova u ist. i sred. Africi. Sveučilišta imaju Mbarara i Mbale. U Ugandi danas živi i o. 213 000 izbjeglica iz Sudana, 20 500 iz DR Konga te o. 20 200 iz Ruande.
Gospodarstvo
Kampala
S BDP-om od samo 300 USD U. se ubraja u gospodarski nerazvijene zemlje svijeta, iako je nakon 1986. zabilježila jak gosp. razvoj. Velike udarce gospodarstvo je pretrpjelo tijekom 1970-ih i poč. 1980-ih zbog nesređenih unutar. polit. odnosa za vladavine I. Amina i građ. ratova. Nakon 1986. velik dio nacionaliziranih tvrtki vraćen je vlasnicima ili je privatiziran, a tijekom 1990-ih dio prognanih indij. poduzetnika vratio se u Ugandu, a zajedno s njima i podosta stranog (u velikoj mjeri azijskog) kapitala te pomoći sa Zapada. Gospodarstvo U. danas se temelji na poljoprivredi, kojom se bavi o. 80% radno aktivnog stanovništva (42,5% BDP-a, 2000. g., o. 90% vrijednosti izvoza). Obradivo je oko 34% površine (8,2 mil. ha), a pod trajnim je nasadima o. 9%. Pod pašnjacima i travnjacima je o. 9,1% površine (2,2 mil. ha). Dominira samoopskrbno poljodjelstvo (na J) i stočarstvo (na S), ponajprije na manjim gospodarstvima (u prosjeku do 1 ha obradive površine). Uzgajaju se pamuk, proso, kava, kikiriki, duhan, kakao i čaj. Najznačajniji je izvoz kave (195 000 t, 11. u svijetu; 59% vrijednosti izvoza), a slijedi izvoz pamuka, čaja, duhana i kakaa. Uzgoj kave i pamuka ozbiljno je bio ugrožen 1997, kada su Ugandu pogodile suše i poplave. Za prehranu domaćeg stanovništva važan je uzgoj slatkoga krumpira (2,23 mil. t), šećerne trske (1,5 mil. t), brašnastih banana, manioke, sirka (398 000 t), kukuruza (1,1 mil. t), a u novije vrijeme i riže. Stočarstvo je razvijeno u prvom redu kao dodatni izvor hrane, a uzgajaju se goveda, ovce, koze i perad. Ribarstvo je razvijeno na jezerima i rijekama; godišnje se ulovi o. 221 000 t ribe (dio se izvozi). Oko 5,6 mil. ha površine U. pokrivaju šume, najvećim dijelom u zapadnom, teško dostupnom području. Proces deforestacije intenzivirao se posljednjih godina, ponajprije zbog želje za dobivanjem obradivog zemljišta te ogrjeva, i predstavlja veliki ekol. problem. Godišnje se posiječe o. 17 mil. m3 drva, od čega se više od 85% koristi za ogrjev u domaćinstvima. Od 1990. bio je zabranjen izvoz drvne građe, no u novije se vrijeme ponovno aktivirao (ponajprije mahagonija). U. ima manja ležišta bakra i kobalta (Kilembe kraj Kasesea), te zlata (izvoz), volframa, berila, bizmuta i kositra. U gorju Sukulo (Tororo) značajna su ležišta fosfata, a kraj Kigezija željezne rude. Ispod Albertova i Edwardova jezera otkrivena je nafta, no ležišta se još uvijek ne eksploatiraju. Gotovo sva se el. energija proizvede u hidroelektranama, ponajprije u onoj sagrađenoj na Owenovim slapovima (1949–54; proširena ranih 1990-ih) na Viktorijinu Nilu, kraj grada Jinje. Hidroelektrane su podignute i na Kageri i Kirurumi. Ind. je slabo razvijena (tek 8% BDP-a) i u cijelosti je koncentrirana u većim gradovima na J (Jinja, Kampala), uz željeznicu. Razvijena je prehr. ind., većim dijelom usmjerena na pripremu i preradu poljoprivr. proizvoda za izvoz te opskrbu domaćeg stanovništva (proizvodnja biljnih ulja, šećera i bezalkoholnih pića). Ima i nešto tekst., obućarske, kožarske, kovinske, kemijske (gnojiva, sapuni i boje) i duhanske ind., te ind. građev. materijala (cement). Značajna je proizvodnja šibica, motornih vozila (tvornica za montažu dostavnih vozila i prikolica u Jinji). Talionica bakra i željezara također u Jinji. Osim poljoprivr. proizvoda (kava, pamuk i čaj), koji dominiraju izvozom, U. izvozi ribu i zlato. Uvozi strojeve, naftu, papir i papirne proizvode, hranu i odjeću. Gl. trg. partneri: Kenija, SAD, Vel. Britanija, Belgija, Nizozemska, Ujedinjeni Arap. Emirati, Francuska, Njemačka, Indija, JAR, Japan i Ruanda. Sve do 1970-ih turizam je bio važan sektor gospodarstva, no zamro je zbog polit. nemira. Ponovno oživljava potkraj 1980-ih. Danas Ugandu godišnje posjeti o. 220 000 stranih turista. Nac. parkovi najpopularnija su turist. odredišta (NP Bwindi, NP Kabalega, NP Ruwenzori i dr.). Od o. 26 840 km cesta, tek ih je 8% asfaltiranih. Većina neasfaltiranih prohodna je samo tijekom sušnog razdoblja. Najveće značenje ima cesta koja povezuje Kampalu s Kigalijem i Kisumuom (duga 823 km). Želj. mrežu čini 1250 km uskotračnih pruga, u vlasništvu države. Najznačajnija je pruga Mombasa–Nairobi–Kampala (1901; poslije produžena do Kasesea na Z). Brodski promet po jezerima je skroman, razvijeniji je najvećim dijelom na Viktorijinu jezeru, putem kojega su ugandske luke povezane s lukama u Keniji i Tanzaniji. Na relaciji Jinja–Mwanza prometuje i želj. trajekt. U manjoj mjeri plovidba je razvijena na jezerima Kyogi i Albertovu. Dijelom je plovan i Albertov Nil. Unutar. zračni promet nije razvijen. Međunar. zračna luka nalazi se kraj Entebbea, bivše prijestolnice Ugande. Nac. prijevoznik Uganda Airlines prestao je postojati 2002.
BNP (2006): 8,5 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 29,4%, industrija 22,1%, usluge 48,5%
Udio zaposlenih po sektorima (1999):
poljoprivreda 82%, industrija 5%, usluge 13%
Inflacija (2006): 6%
Realan rast gospodarstva (2005): 6,6%
Uvoz (2006): 1,95 mlrd. USD
Izvoz (2006): 961,7 mil. USD
BNP (2006): 8,5 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 29,4%, industrija 22,1%, usluge 48,5%
Udio zaposlenih po sektorima (1999):
poljoprivreda 82%, industrija 5%, usluge 13%
Inflacija (2006): 6%
Realan rast gospodarstva (2005): 6,6%
Uvoz (2006): 1,95 mlrd. USD
Izvoz (2006): 961,7 mil. USD
Povijest
hram u Kampali
Najraniji stanovnici bili su lovci i sakupljači. Početkom I. tisućljeća u južne dijelove zemlje doseljavaju bantuski stanovnici iz središnje i zapadne Afrike, koji šire upotrebu željeza (kultura Urewe). S vremenom razvijaju jednostavne oblike uprave na čelu s poglavicama. Istodobno sa sjevera u Ugandu doseljava nilotsko stanovništvo koje se bavilo ratarstvom i stočarstvom. Među njima najpoznatija su plemena Luo i Ateker. Uglavnom su zauzeli sjeverne i istočne dijelove Ugande. S vremenom dolazi do miješanja starosjedilačkoga, bantuskog, s nilotskim stanovništvom. Najraniji oblik državne organizacije predstavlja carstvo Kitara u XIV. i XV. stoljeću, po kojem je slijedilo kraljevstvo Bunyoro–Kitara. Poslije su nastala druga značajna kraljevstva (Buganda, Ankole i dr.). Arapski trgovci s obale Indijskog oceana prodiru u Ugandu u 1830-ima, šire trgovinu robljem koja dovodi do lokalnih ratova zbog otimanja ljudi za prodaju. U 1860-ima u Ugandu dolaze britanski istraživači u potrazi za izvorom Nila. Prvi protestantski misionari dolaze 1877, a katolički 1879. Velika Britanija zauzima područje Ugande 1888. kao područje djelovanja Britanske Istočnoindijske kompanije, a 1894. pretvara je u svoj protektorat kojemu daje naziv Uganda. Tom protektoratu pridružuje područja nekih susjednih plemena. Konačne granice protektorata oblikovane su 1914. Pod britanskom vlašću Uganda je bila do 1962, kada stječe nezavisnost. Na čelu joj je tada bio Milton Obote kao izvršni premijer. Razdoblje od sredine 1960-ih do sredine 1980-ih obilježavaju državni udari i protuudari. Najpoznatiji je diktator iz toga razdoblja Idi Amin, koji je vlast preuzeo 1971. uz pomoć vojske. Procjenjuje se da je za njegove vladavine ubijeno i protjerano oko 300 000 osoba. Aminova vladavina okončana je nakon rata Ugande i Tanzanije 1979, tijekom kojega su tanzanijske snage pomogle izbjeglicama iz Ugande u preuzimanju vlasti. Razdoblje unutarnjih borbi završeno je 1986, od predsjednika Yowerija Musevenija. U ime smirenja sukoba ograničio je djelovanje političkih stranaka. Višestranački sustav vraćen je 2005, a 2006. Museveni je pobijedio na izborima.