uho 1. čekić, 2. nakovanj, 3. stremen, 4. polukružni kanalići, utriculus i sacculus, 5. lični živac, 6. vestibulokohlearni živac, 7. ždrijelo, 8. scala vestibuli, 9. pužnički kanal s Cortijevim organom, 10. scala tympani, 11. pužnica, 12. Eustahijeva cijev, 13. okrugli prozorčić, 14. bubnjić, 15. zvukovod, 16. uška
uho (lat. auris, grč. ous gen. otos), osjetni organ u kralježnjaka podešen za detekciju zvuka i održavanje ravnoteže (statoakustični organ). Razlikuje se vanjsko (auris externa), srednje (auris media) i unutarnje uho (auris interna). Vanjsko uho čine uška ili ušna školjka (auricula) i zvukovod (meatus acusticus externus). Srednje je uho odijeljeno od vanjskoga bubnjićem (membrana tympani), a čini ga sred. šupljina ili bubnjište (cavum tympani), u koji su uložene slušne koščice: čekić (malleus), nakovanj (incus) i stremen (stapes). Od bubnjišta do ždrijela proteže se Eustahijeva cijev (tuba auditiva). U unutarnjem uhu ili labirintu smještena je pužnica (cochlea) za primanje i analizu zvukova, polukružni vodovi (ductus semicirculares) za osjet ravnoteže te dvije vrećice (sacculus i utriculus) za osjet sile teže. Od unutarnjega uha podražaje do središta u mozgu vodi ravnotežno-slušni živac (nervus vestibulocochlearis).