Augustin Tin Ujević
Ujević, Augustin Tin, hrv. pjesnik, prozaik, kritičar, esejist i prevoditelj (Vrgorac, 5. VII. 1891 – Zagreb, 12. XI. 1955). Na Filoz. fak. u Zagrebu studirao hrv. jezik, latinski i grčki s književnošću te filozofiju. Nakon I. svj. rata vraća se iz Francuske i živi u Beogradu, Parizu i Sarajevu. Od 1940. do smrti radio kao profesionalni književnik u Zagrebu ne pridržavajući se uobičajenih životnih normi, nego živeći boemskim životom. U pjesništvu kreće matoševskim stopama, no ubrzo se polemički odvaja od pjesničkoga uzora. Zbirke Lelek sebra i Kolajna ljubavnog su nadahnuća, no ubrzo se okreće i soc. i nac. temama. Sklon je neobičnim stilskim kombinacijama izazivajući pjesničke norme i miješajući utjecaje futurizma, nadrealizma i simultanizma. Stilska heterogenost Ujevićeve lirike prisutna je i u zbirkama Auto na korzu i Ojađeno zvono s poč. 1930-ih. Nakon zabrane javnog djelovanja 1945, posvećuje se prevođenju i esejistici. I dalje plodan lirik te izvrstan polemičar, obilježio je hrv. književnost XX. st. Djela: Hrvatska u borbi za slobodu; Lelek sebra; Kolajna; Nedjela maloljetnih; Dva glavna bogumila; Auto na korzu; Ojađeno zvono; Ljudi za vratima gostionice; Skalpel kaosa; Rukovet; Žedan kamen na studencu; Mamurluci i pobješnjela krava; Mudre i lude djevice.