um, općenito razum; sintetički, cjelina razuma (lat. intelectus), ako se razum (raz-um) shvaća analitički (lat. ratio). Pojam uma (grč. nous) već se u ranoj filozofiji povezuje s općim načelom uređenja svijeta (Anaksagora, Heraklit), a u religioznim naučavanjima s Bogom kao pokretačem svijeta (božanski um). U filozofiji općenito razlikuje se umska i razumska spoznaja, prva usmjerena cjelini shvaćanja opstojnosti bitka, druga razumijevanju opstojnosti njegovih oblika. Kod Kanta, teoretski, “čisti um” najviši je oblik spoznajne moći, dok je “praktički um” vezan uz etičku rasudnu snagu (djelovanje). Krunom filoz. idealizma drži se Hegelovo shvaćanje po kojem je um jedinstvo mišljenja i bitka koje se povijesno (dijalektički) kreće prema apsolutu, jedinstvu uma i zbilje.