ususfructus (lat.), plodouživanje; osobna služnost koja ovlašćuje nositelja toga prava, uzusfruktuara, plodouživatelja, da koristi tuđu stvar, ubire njezine plodove i da je pritom obvezan čuvati njezinu bit. Plodouživatelj je obvezan koristiti predmetnu stvar u skladu s njezinom osnovnom gosp. ili drugom namjenom i ponašati se prema njoj kao dobar domaćin, tj. mora snositi redovite troškove održavanja stvari i njezine redovite terete, a nakon prestanka služnosti obvezan je stvar vratiti u stanju u kojem ju je primio. Plodouživatelj ima pravo na redovite i izvanredne prihode koje stvar daje. Stječe se na temelju zakona, nasljedstva, ili dosjelošću.