uzročnost, kauzalitet, veza između uzroka i posljedice, kauzalnost. Odnos između događaja u kojem je jedan događaj uzrok drugome. U filozofiji postoje shvaćanja o univerzalnoj uzročnosti, kao sveukupnoj povezanosti pojava, individualnoj uzročnosti, kao pojedinačnoj povezanosti određenih pojava, ili nepredvidivosti pojava, te se takva naučavanja dalje vezuju na opća deterministička ili indeterministička shvaćanja. Budući da je u., neovisno o prirodi same stvarnosti, ujedno način ljudskog shvaćanja te stvarnosti, ona se potkrjepljuje logičkim načelima indukcije (stalno ponavljanje istih pojava označuje njihovu uzročnu vezu) i dedukcije (ako za sve iste vrste pojave postoji uzročna veza, onda je nužno da će takva biti i buduća pojava takve vrste). Glasoviti kritičar takvih shvaćanja o uzročnosti bio je D. Hume, koji je ustvrdio da nijedan, ma koliko velik broj slučajeva određene vrste u prošlosti, ne može s logičkom sigurnošću voditi zaključku o događaju takve vrste u budućnosti. Budući da bi samo deduktivno zaključivanje o uzročnosti moglo biti valjano, a nijedan partikularni sud ne vodi univerzalnom zaključku, empirijska u. može biti samo proizvod ljudske svijesti, po Humeu navike. Taj tzv. Humeov problem, koji vodi skepticizmu, Kant je nastojao prevladati shvaćanjem o uzročnosti kao apriornom obliku umske spoznaje.