uzurpacija (lat.), prisvojenje, prigrabljenje; samovoljno prisvajanje neke stvari, ovlaštenja ili položaja, na koje uzurpator, prema postojećim zakonima i propisima, nema pravo. Može biti nasilna ili nenasilna, ali je u svakom slučaju u suprotnosti s načelom legitimiteta. U politici, samovoljno prisvajanje najviše vlasti ili položaja u nekoj državi, obaranjem vlasti, drž., voj. ili dvorskim udarom. U međunar. pravu, čin prisvajanja tuđeg područja, imovine, protivno pravilima vrijedećega međunar. prava, općega ili partikularnoga.