vakuf (arap.), u tradic. osman. društvu, zaklada ili imovina koju vakif, zakladnik, predaje zajednici radi ostvarenja općeg dobra. U šerijatskom pravu, vakif svojevoljno predaje svoju imovinu kao zakladu islam. vjerskoj zajednici ili nekoj humanitarnoj ustanovi, bolnici, sirotištu, medresi ili sl. Predmet v. su nekretnine koje su na propisani način, u obliku darovnice (vakufname) registrirane sudskom odlukom ili rješenjem. Upravitelja vakufa (mutevelija) može postaviti sud ili tu dužnost obavlja, po izričitoj želji zakladnika, neki njegov potomak.