valcer (njem.) 1. Brzi društv. ples, pleše se u parovima na glazbu u trodobnoj mjeri. Vjerojatno se razvio iz austr.-bavarskoga pučkog ländlera. Po cijeloj se Europi naglo proširio nakon Bečkoga kongresa (1814–15), o. 1820. od polagana postao je brz, a vrhunac je stekao kao “bečki” v. u djelima J. Lannera te oca i sina J. Straussa. Poč. XX. st. nastale su dvije podvrste – u Engleskoj polaganiji english waltz, a u Americi polagani valse boston. 2. Koncertna skladba u brzom tempu i tročetvrtinskoj mjeri, nastala na temelju plesnog valcera. U umj. glazbi nalazi ga se već u djelima Beethovena, Schuberta i Schumanna. Stilizirane koncertne valcere stvarali su H. Berlioz, J. Brahms, P. I. Čajkovski, F. Liszt, a u tom žanru posebno mjesto pripada blještavo orkestriranom La Valse M. Ravela.