Veljačić, Čedomil, hrvatski filozof (Zagreb, 18. VI. 1915 – San Francisco, 28. XII. 1997). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1939. S → R. Katičićem i → S. Petrovićem sudjeluje u osnivanju katedre indologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1962. Od 1963. u Indiji, zatim u Šri Lanki, gdje se 1966. zaredio i uzeo ime Bhikkhu Nanajivako. Nakon hrestomatije Filozofije istočnih naroda (1958), u pustinjaštvu nastavlja svoja filozofska istraživanja te se javlja i prilozima u hrvatskim i drugim publikacijama. Vrstan poznavatelj istočnjačkih filozofija i originalan mislilac, prevodio sa sanskrta indijsku književnost (Kalidasa: oblak glasonoša) i ranu budističku poeziju (Pjesme prosjaka i prosjakinja). O vlastitim iskustvima i shvaćanjima izvještavao u Pismima s pustinjačkog otoka te u knjizi Od Nepala do Cejlona (1981). Uz radove o budizmu (Budizam; Dhamma-padam, put ispravnosti i dr.), također i na engleskom jeziku i pod budističkim imenom, najznačajnije mu je djelo Razmeđa azijskih filozofija (2 sveska; 1978).