venecijanska škola, skupina niz. i tal. skladatelja koji su o. 1530. do 1620. djelovali u Veneciji pridonijevši glazb. prevlasti Italije. Znatnom primjenom kromatike, neuobičajenim modulacijama, stapanjem vokalnosti i instrumentalnosti, unošenjem određenih elemenata vokalnog stila (imitacija) u instrum. djela, uvođenjem instrum. i vokalnih sola u skladbe za velike višezborne sastave (duhovni koncerti) postavili su temelj razvoju bitnih stilskih značajki barokne glazbe. Najistaknutiji predstavnici: A. Willaert, A. i G. Gabrieli, C. Merulo, B. Croce i teoretičar G. Zarlino.