Vesta (lat.), rim. božica kućnog i drž. ognjišta; staroitalskog podrijetla. Prema mitu, sestra Jupitera i Junone, izjednačena s grč. Hestijom. Povezivali su je i s vatrom s neba, pa su joj gradili hramove na mjestu pogođenom munjom. Njezino svetište čuvale su vestalke, čuvarice vječne svete vatre. Njoj u čast 6. VI. održavale su se svečanosti Vestalia.