viteški redovi, kralj Luj XI. s vitezovima reda sv. Mihaela
viteški redovi, u Kat. crkvi, više crkv. redova nastalih u vrijeme križarskih ratova radi zaštite hodočasnika u Svetoj zemlji, njege bolesnika i ranjenika te oružane borbe protiv muslimana. Svaki se red sastojao od vitezova iz redova plemića, svećenika i poslužitelja. Često se njihova uloga branitelja vjere proširivala na borbu protiv drugih kršć. sljedba, koji put i na osvajačke ratove pod izlikom borbe protiv krivovjeraca i pogana. Najpoznatiji su ivanovci, templari i teutonci ili Njemački viteški red. U Španjolskoj i Portugalu osnivani su i za borbu protiv Saracena (Red sv. Jakova od mača, 1175) ili za oslobađanje kršćana palih u maursko ropstvo (Mercedari, 1218). Najstariji laički v. r. uopće bila je bratovština vitezova sv. Jurja koju je utemeljio ug.-hrv. kralj Karlo I. Robert 1320-ih. Viteški red zmaja osnovao je poč. XV. st. kralj Žigmund Luksemburški, a njegovi članovi bili su i pojedini hrv. i slavonski velikaši (npr. Talovci) ili velikaši s posjedima u Slavoniji (npr. knezovi Celjski).