Matija Ilirik Vlačić
Vlačić, Matija Ilirik (Matthias Flacius Illyricus), hrv. protest. teolog (Labin, 3. III. 1520 – Frankfurt, 11. III. 1576). Kao mladić oduševio se protestantizmom, nakon školovanja u Veneciji studira u Njemačkoj gdje poslije u Wittenbergu postaje prof. hebr. i grč. jezika te surađuje s M. Lutherom i F. Melanchthonom. Nakon kompromisa umjerenih protestanata s Rimom, odlazi u Magdenburg te je na čelu frakcije kojoj daje i ime (flacionisti), a koja se protivi i papinskoj i carskoj vlasti. Zbog radikalnih stavova dolazi u sukob sa svjetovnim i vjerskim vlastima, kao i s Melanchthonovom umjerenom strujom (filipisti). Od 1557. prof. teologije i hebrejskoga u Jeni, te crkv. nadzornik Tiringije, nakon 1561. djeluje u Regensburgu, Antwerpenu i Strasbourgu, od 1573. u Frankfurtu, gdje umire u bijedi. Napisao mnogobrojna djela, os. o stvaranju protestantizma (Katalog svjedoka istine, 1555) i općoj povijesti crkve (Ecclesiastica Historia, 13 sv.; Basel, 1559–74). knjiga Ključ Svetog pisma (Clavis scripturae sacrae, 1567) s opsežnim etimološkim pojmovnikom (u rukopisu i na “ilirskom” jeziku). Od filoz. djela najvažnija je rasprava O ciljevima teologije i svjetovnih znanosti. Pripisuju mu se i druga djela, također i dvije manje rasprave na hrv. jeziku izdane u Padovi (Razgovaranje meju papistom i jednim luteran) i Regensburgu (Katekizmus hervatski). Surađivao i s hrv. protestant. tiskarima u Urachu, te nastojao oko otvaranja teol. škole na “ilirskom” u Celovcu ili Ljubljani.