Wilson, Thomas Woodrow, američki političar i državnik (Staunton, Virginia, 28. XII. 1856 – Washington, 3. II. 1924). Iz prezbiterijanske obitelji škotsko-irskoga podrijetla. Profesor prava u Princetonu, guverner New Jerseya (1910–13). Demokrat, dvadesetosmi predsjednik SAD-a (1913–20). Uveo neposredno glasovanje za Senat, niz socijalnih mjera, antitrustovske zakone. Za I. svjetskoga ratu pokušao očuvati neutralnost SAD-a, ali nakon njemačkoga podmorničkog rata i američkih žrtava (brod Lusitania), uz privolu Kongresa, ušao u rat 6. IV. 1917. na strani Antante. Na osnovi njegova plana o svjetskom miru u 14 točaka, Njemačka je prihvatila primirje. U Europi dočekivan s oduševljenjem, i od malih naroda čije je državno samoodređenje podupirao. Uspio s osnivanjem Društva naroda kao dijela Versailleskoga mirovnog ugovora, ali nije uspio spriječiti profiterske pretenzije britanske i francuske diplomacije (dijelom i talijanske) na račun Njemačke i drugih zemalja. Ni američki Kongres nije prihvatio njegov prijedlog o ulasku SAD-a u Društvo naroda. Razočaran, potkraj 1919. pretrpio je moždani udar. Iste godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir. Premda realističan i pragmatičan, umnogome je bio ispred svojega vremena. Drži ga se istinskim pokretačem ideje Ujedinjenih nacija.