agon (grčki) 1. Borba, natjecanje, takmičenje; Roger Caillois smatra ga jednim od osnovnih principa na kojima se zasnivaju neke vrste igara. 2. U antičkoj Grčkoj športsko natjecanje ali i natjecanje u glazbenoj umjetnosti koje se odvijalo na javnoj svečanosti; nagrada pobjedniku maslinov, lovorov ili bršljanov vijenac. Najpoznatiji su panhelenski agoni održavani na Olimpijskim, Istmijskim, Pitijskim i Nemejskim igrama. Drevni Grci razlikovali su gimnastički agon u kojem su se iskazivale fizičke sposobnosti, najčešće u atletici i borilačkim športovima, hipički agon došao je do izražaja u konjaničkim natjecanjima, a glazbeni agon u glazbi, pjevanju, plesu, pjesništvu i govorništvu. Sudionici natjecanja nazivali su se agonistai , a suci agonoteti . 3. Natječaj kojim se u grčkom kazalištu odabiralo djela koja će se izvoditi te njihove interpretatore; iz riječi agon izvedeni su grčki nazivi za glumce: protagonist (prvi glumac), deuteragonist (drugi glumac), tritagonist (treći glumac). 4. U antičkoj komediji, treći dio, u kojemu dva glavni junaka zastupaju suprotstavljena načela, svaki podržan od polovice kora; jedan od najpoznatijih agona jest sukob između Eshila i Euripida u Aristofanovim Žabama.