zastava, zastava bana Jelačića iz 1848.
zastava, konjanička zastava hrvatske domobranske čete iz napoleonskih ratova, 1797.
zastava, tkanina propisanog oblika i urešena znakovima koji simbolički predstavljaju neku zajednicu, instituciju ili osobu; barjak. Postavlja se na stijeg (koplje), jarbol ili samo na kakvo istaknuto mjesto. Z. može biti simbol države, naroda, društvenih i vjerskih ustanova, korporacija, kompanija i dr., može predstavljati i pojedinca, npr. vladara, voj. zapovjednika i dr. Takve zastave razvile su se iz prvotne zastave rim. careva (vexillum). Tu su tradiciju poslije preuzeli i drugi narodi i države, te posebno vojske, gdje ujedno služi i kao znak položaja postrojbe. Zastave se rabe i kao sredstvo signalizacije. Katkad se ističu posebne z. čije je značenje općeprihvaćeno. Tako je bijela z. simbol mira, crna smrti (također, spuštanje zastave “na pola koplja”). Drž. z. u pravilu je strogo propisana zakonom, a poruga, namjerno uništavanje zastave i sl. drži se kaznenim djelom.