zrcalo (ogledalo), glatka površina koja odbija (reflektira) svjetlost. Izrađuju se nanošenjem srebra (kućna zrcala) na stražnju plohu ili nanošenjem aluminija na prednju plohu (astron. zrcala). Obično se razlikuju ravna i zakrivljena (udubljena ili izbočena) zrcala. Ravno z. služi za skretanje snopa svjetlosti i stvara virtualnu uspravnu sliku jednako udaljenu od zrcala kao što je udaljenost predmeta. Udubljeno (konkavno) zrcalo može, ovisno o udaljenosti predmeta i zrcala, stvoriti umanjenu, obrnutu, realnu ili uvećanu, uspravnu i virtualnu sliku. Izbočeno (konveksno) z. stvara umanjenu, virtualnu i uspravnu sliku predmeta. Elementi zakrivljenih zrcala: optička os, tjeme, središte zakrivljenosti, fokus (žarište), žarišna daljina. Zrcala imaju široku primjenu u optičkim instrumentima. Prva zrcala izrađivana su u starom Egiptu u ←III. tisućljeću. Grč. ant. zrcala ugl. su uglačane ploče (od bronce, bakra, srebra ili zlata) s drškom od drva, kosti, bjelokosti, mramora i dr. najčešće s mitol. scenama na naličju. Staklena zrcala dobila su široku primjenu tek od XVI st. Gl. središte izradbe bilo je u Veneciji (Murano). U XVII. st. čitave dvorane kralj. rezidencija urešivale su se velikim zidnim zrcalima.