arapski jezik, jedan od jezika semitske grane (pripada južnim središnjim jezicima) afro-azijske porodice. Stari arapski jezik jest jezik Kur’âna, kako ga je zapisao Muhammad (570–632); dalje su srednji i novi arapski dijalekti, koji se zapravo mogu smatrati i novim jezicima. Arapski jezik širi se s arapskom vlasti i islamskom vjerom. Klasični, kuranski arapski standardizirali su u VIII–IX. stoljeću arapski gramatičari. Današnji književni arapski jezik zapravo je isti taj jezik. Od XIX. stoljeća nastaje moderan književni arapski jezik. Arapskim dijalektima/jezicima govori danas više od 180 milijuna ljudi (nekima je to drugi jezik, npr. Berberima, Kurdima i drugima), i to u Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Omanu i malim zemljama Arabijsko-perzijskog zaljeva, Kuvajtu, Iraku, Siriji, Jordanu, Libanonu, Izraelu (arapska je otprilike šestina stanovništva), Egiptu, Sudanu, Libiji, Tunisu, Alžiru, Maroku, Mauretaniji te u još nekim zemljama. Također, klasični arapski jezik je jezik islama, pa je u vjerskoj upotrebi posvuda gdje ima muslimana. Istočni arapski dijalekti/jezici jesu npr. egipatski, sirijski, jordanski, libanonski, irački, omanski, saudijski. Zapadni (magrepski) arapski dijalekti/jezici govore se u sjevernoj Africi: u Libiji (većina stanovništva: manje od 5% jesu Berberi), Tunisu (oko 90%), Alžiru (nešto manje od 2/3), Maroku (nešto manje od 1/2), Mauretaniji, Zapadnoj Sahari i u susjednim zemljama; više nema poddijalekata na Siciliji, Balearima i u Španjolskoj (posljednji su Arapi otišli iz Španjolske 1610, no oni su već govorili španjolski, pa su tako prenijeli i andaluzijske napjeve u sjevernu Afriku). Malteški jezik spada u magrepske, ali se razvijao u zapadnom kulturnom krugu (ima veoma mnogo romanizama, a piše se latinicom). Ima oko 350 000 govornika na Malti te nekoliko desetaka tisuća u iseljeništvu.