bantuski jezici (bantu, bantujski, bantuanski), dio bantoidne podgrupe benue-kongoanske podskupine nigero-kordofanske grane kongo-kordofanske skupine kongo-saharske jezične natporodice. Ima ih više od 440, od kojih (broj govornika – procjena 1990): kongo u oba Konga i Angoli (ukupno 3 milijuna), ngala u Angoli (3 milijuna), svahili u istočnoj i srednjoj Africi (to je afrički jezik najveći po broju govornika južno od Sahare, s više od 40 milijuna govornika), malavi u Malaviju i susjednim zemljama, bemba i tonga u Zambiji i drugdje, šona u Zimbabveu i Mozambiku (6,5 milijuna), kosa (xosa) u južnoj Africi (6 milijuna), zulu u južnoj Africi (6 milijuna), matabele u Zimbabveu, svazi u Svaziju, suto (sotho) u Lesotu, cvana u Bocvani i Južnoafričkoj Republici (više od 3,5 milijuna, od čega 3/4 u Južnoafričkoj Republici), ambo i herero u Angoli i Namibiji itd. Pradomovina jezika prabantu bila je područje južnoga pograničja Nigerije i Kameruna, odakle su se u ←III–←II. tisućljeću raselili ondašnji Prabantui; istočna i južna područja Afrike dostignuta su na prijelazu ←II/I. tisućljeće.