biologijska psihijatrija, pristup psihijatriji koji ističe značenje biologijskih činitelja u nastanku i liječenju duševnih bolesti. Sa stajališta značenja bioloških činitelja postoje psihički poremećaji kod kojih su pouzdano utvrđene organske, strukturne promjene središnjega živčanog sustava kao poremećaji svijesti (od somnolencije do kome), amnestički sindrom, različite druge psihičke disfunkcije (aleksija, agnozija i sl.), organski psihosindromi (delirantno stanje, demencije). Kod drugih se bolesti biologijska podloga pretpostavlja (shizofrenija, manično-depresivna psihoza). U okviru biologijske psihijatrije razvijaju se dijagnostički postupci (kao elektrofiziologija i klinička psihofiziologija) i metode liječenja (psihofarmakoterapija, elektrokonvulzivno liječenje, bihevioralno liječenje). Treba naglasiti da se suvremena psihijatrija mora temeljiti na zajedništvu biologijskog, sociodinamskog i psihodinamskog pristupa.