bjeloruski jezik, jedan od istočnoslavenskih jezika, s više od 8 milijuna govornika u Bjelorusiji i oko 200 000 u susjednim zemljama i u iseljeništvu. Razvio se od govora Dregoviča, Radimiča i zapadnih Kriviča (vrijeme staroruskog ili staroistočnoslavenskoga). Starobjeloruski (XIV–sredina XVI. stoljeća) bio je službeni jezik velikoga vojvodstva Litve. Osnovica današnjega književnog jezika od konca XVIII. stoljeća. Današnji književni jezik temelji se na središnjim govorima. Piše se ćirilicom; u XVI–XIX. stoljeću upotrebljavala se i latinica poljskog tipa (djelomice i danas), također arabica (njome su pisali na bjeloruskome domaći Tatari).