Castilla y León, autonomna zajednica i povijesna pokrajina (Stara Kastilja) na sjeveru središnje Španjolske; sastoji se od provincija Ávila, Burgos, León, Palencia, Salamanca, Segovia, Soria, Valladolid i Zamora; 94 193 km2, 2 447 519 st. (2016). Graniči s autonomnim zajednicama Galicijom, Asturias, Cantabria, Baskija (País Vasco), La Rioja, Aragón, Castilla-La Mancha, Madrid i Extremadura te s Portugalom na zapadu. Zauzima središnju španjolsku visoravan, središnjim dijelom koje protječe Duero. Na sjeveru je omeđena Kantabrijskim, na jugu Kastiljskim, a na istoku Iberskim gorjem. Visoravni Ancares, Caurel i Eje na zapadu postupno se spuštaju prema Portugalu. Prevladava kontinentalna klima, modificirana oceanskim utjecajima, s malo padalina (400–600 mm). Udio stanovništva u ukupnoj populaciji Španjolske znatno se smanjuje od početka XX. st.; koncentracija u gradovima. Prevladava poljodjelstvo (najvažnija pšenica, zatim šećerna repa, krumpir, mahunarke i dr.). Stočarstvo, ovčarstvo, peradarstvo. U brdskim područjima šumarstvo. Razvoj industrije nakon 1945. u gradovima; najvažnije industrijsko središte Burgos, zatim Valladolid (automobili, umjetna gnojiva, papir i dr.). Provincije León, Zamora i Salamanca daju 1/4 španjolske proizvodnje antracita. Hidroelektrane u Salamanci i Zamori (umjetna jezera Almendra, Ricobayo i dr.) proizvode 1/4 španjolske hidroenergije, uglavnom za potrebe Madrida i baskijskih industrijskih središta. Leonski dijalekt, kojim se govori u nekim dijelovima provincija León, Zamora, Salamanca i Valladolid, potječe od narodnih jezika iz vizigotskoga razdoblja. Glavni grad autonomne zajednice → Valladolid; ostali veći gradovi: Salamanca (144 949 st.), Burgos (176 608 st.), León (126 192 st.) i Palencia (79 137 st.)(2016). Autonomna zajednica od 1983.