elejska škola, filoz. škola (sredina VI. st. pr. Kr. – sredina V. st. pr. Kr.). Ime dobila po grčkom gradu Eleji u južnoj Italiji. Osnovao ju je Ksenofan iz Kolofona. Glavni predstavnici: Parmenid, Zenon i Meliso. Vidljiv svijet, do kojega dolazimo putem osjetila, jest varka, pojava iza koje se tek nalazi istinsko biće koje se spoznaje samo mišlju. Iz pojma sveobuhvatnog bića elejci su izveli nepostojanje praznog prostora. Poricali su i samo kretanje. Usprkos svojoj metafizičnosti i apstraktnosti, elejska škola predstavlja napredak u razvitku grčke filozofske misli, jer otvara problem razlike između biti stvari i njezine pojave, problem osjetne spoznaje i mišljenja, uočava proturječnost pojma kretanja, vremena i prostora.