čileansko kazalište. Počeci kazališnog života u Čileu vežu se uz predstave sa sakralnim temama izvođene u isusovačkim školama u XVII. stoljeću. Od XVIII. stoljeća razvija se svjetovni teatar, uglavnom se izvode španjolski i neki domaći autori. Prvo kazalište izgrađeno je u Santiagu 1815. U XIX. stoljeću značajniji uspjeh imaju romantičke i realističke predstave, a vodeći realistički dramatičari su B. Vial, Juan Rafael Allende i Daniel Barrios Grez. Vodećom kazališnom institucijom u zemlji postalo je kazalište Teatro Municipal s dramom i operom. Tijekom XX. stoljeća čileansko kazalište aktivno prati gibanja na suvremenoj svjetskoj kazališnoj sceni, a sredinom XX. stoljeća afirmiraju se čileanski dramski pisci Antonio Acevedo Hernández i Armando L. Moock. U novije vrijeme kazališni život se intenzivira postojanjem brojnih putujućih kazališnih družina, kao i pojavom novih kazališnih kuća u Santiagu, poput Teatro Imperio, Teatro Experimental i Teatro de Ensayo.