Don, r. na JZ eur. dijela Rusije, duga 1970 km; porječje 442 500 km2; prosječni protjecaj na ušću 930 m3/s. Izvire na Srednjorus. uzvisini, kraj Novomoskovska, 200 km j od Moskve; utječe deltastim ušćem (340 km2) u Taganroški zaljev Azovskoga mora, nizvodno od Rostova. Veći dio porječja obuhvaća plodnu stepu. Veći pritoci: Sosna, Voronež, Hopër, Medvedica, Ilovlja, Čir, Sjeverni Donec, Sal i Manyč. Najviši vodostaj u proljeće, najniži ljeti; zimi je D. većim dijelom zaleđen. Plovan 1355 km od ušća, do grada Liskog; za visoka vodostaja plovan 1590 km; najveći promet žitom, rudama i drvom. U donjem toku umjetno Cimljansko jezero (13 km duga brana; hidroelektrana, natapanje), povezano 101 km dugim kanalom (13 prevodnica) s Volgom, odnosno s Baltičkim i Bijelim morem te Kaspijskim jezerom. Na ušću Dona razvio se grad i luka Rostov na Donu. Ostale veće luke Kalač na Donu, Cimljansk. U antici poznat kao Tanais; grč. geografi smatrali su ga granicom između Europe i Azije.