staklena harmonika
staklena harmonika, glasharmonika, naprava od staklenih plitica za proizvodnju zvuka. Prethodilo joj je izvođenje tonova u skupini čaša punjenih vodom do različitih razina. Benjamin Franklin konstruirao je 1761. glazbalo od staklenih plitica različite veličine koje je učvrstio jednu uz drugu, prema veličini, na osovinu, smještene u duguljastu kutiju s vodom u koju su plitice bile djelomično uronjene. Osovina s pliticama okretala se s pomoću pedalnoga mehanizma, a izvođač je vlažnim prstima trljao rubove rotirajućih plitica i tako proizvodio tonove. Više je istaknutih skladatelja pisalo dionice za staklenu harmoniku (Gluck, Mozart, Beethoven, Donizetti ju je primijenio u čuvenoj sceni ludila u operi Lucia di Lammermoor /poslije zamijenjena flautom/, a R. Strauss u operi Žena bez sjene).