Alojzije Stepinac
Stepinac, Alojzije, hrvatski svećenik, zagrebački nadbiskup i kardinal (Brezarići, kraj Krašića, 8. V. 1898 – Krašić, 10. II. 1960). U I. svjetskom ratu potporučnik, nakon zarobljavanja na talijanskoj fronti pristupio jugoslavenskoj vojsci i poslan u Solun. Bogosloviju upisao u Zagrebu, doktorirao na Gregoriani u Rimu; zaređen 1930. Nadbiskup koadjutor od 1934; metropolit i predsjednik Biskupske konferencije od 1937. Obnavljao katolička društva i podupirao rad Katoličke akcije. Zalagao se za ljudska prava, prosvjedovao protiv represije velikosrpskoga režima, pozdravio proglašenje NDH, ali već u svibnju 1941. osudio progone građana druge vjere. Prosvjedovao kod ustaških vlasti protiv odmazdi, pokatoličavanja, te logora u Jasenovcu (24. II. 1943). Organizirao skrb za siročad, pomagao Srbima i Židovima u izbjegavanju progona. Nakon rata prosvjedovao protiv represije, odmazdi i konfiskacija imovine što je provodila komunistička vlast. Odbio inicijativu J. Broza za odvajanje Katoličke crkve u Hrvatskoj od Svete Stolice. Nakon protestnoga pisma predsjedniku hrvatske vlade V. Bakariću, uhićen (18. IX. 1946) i izveden pred Vrhovni sud pod optužbom za suradnju s okupatorom i kvislinškim vlastima, te zbog “pokrštavanja” Srba. Usprkos tome što je obrana opovrgnula optužbe uz više pokušaja svjedočenja Srba i Židova u njegovu korist, proglašen je krivim te 11. X. 1946. osuđen na 16 godina zatvora, 5 godina gubitka građanskih prava te konfiskaciju imovine. Nakon pritiska svjetske javnosti vlasti ga iz zatvora u Lepoglavi interniraju u župni dvor u Krašiću. Kada ga je 1952. papa Pio XII. imenovao kardinalom, nije otišao u Rim zbog prijetnje uskratom povratka u Hrvatsku, te je do smrti ostao u Krašiću. Sudsku presudu poništio je Hrvatski sabor 1992. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1998. blaženikom Katoličke crkve. Njegov grob u zagrebačkoj katedrali mjesto je obilaska štovatelja i vjernika.