orfizam 1. Religiozni smjer u ant. Grčkoj koji se povezivao s mitom o Orfeju. Čovjek je rođen iz pepela titana, koje je Zeus spalio gromom. Ljudska je duša zbog pragrijeha titana zatvorena u tijelu kao zatvoru, iz koje se oslobađa nakon brojnih reinkarnacija pošto se očisti postom, askezom i inicijacijom, presudnima za duhovni put i spasenje. O. je produbio grč. religiju tjeskobnim pitanjima o podrijetlu zla, osjećaju krivnje i naglaskom na individualno spasenje. Utjecao je na grč. filozofiju, os. na pitagorizam, platonizam i neoplatonizam. Orfici su razvili i plodnu književnost (orfičke pjesme) od ←VI. st. do kasne antike. 2. Smjer u franc. slikarstvu s poč. XX. st. koji je utemeljio R. Delaunay. Zasniva se na boji kao prevladavajućem lik. izrazu.