mušketir, XVII. st.
mušketir (njem. iz franc. i tal.), vojnik naoružan mušketom, u sastavu mnogih eur. vojska od XVI. pa gotovo do XX. st. Sudjeluju poč. XVI. st. najprije u španj., a od bitke kraj Pavije (1525) i u franc. pješaštvu. Za Luja XIV. postaju konjanička dvorska posada, te osobna straža pojedinih visokih dostojanstvenika. Prisutni su i u drugim vojskama, u Njemačkoj do poč. XX. st. Njeguju kult hrabrosti i vještine, privilegirani, često i raspojasani, u književnosti ih je ovjekovječio A. Dumas st. romanom Tri mušketira (1844).