mrtvi jezici, jezici kojima se više ne govori u živoj jezičnoj komunikaciji, tj. jezici bez izvornih govornika, koji više nikome nisu materinski. Razlikuju se izumrli jezici (npr. etrurski), koji su nekoć bili živi jezici, ali su poslije iščezli te su ostali i nepoznati, i oni nekad živi jezici (npr. latinski), ili kroz književnost razvijeni jezici (npr. sanskrt, staroslavenski), koji su ostali u nekim posebnim oblicima upotrebe (npr. u vjerskim obredima, znanstv. nazivlju, svečanim govorima i dr.). Ima i pojava naknadnog oživljavanja pojedinih mrtvih, ili gotovo izumrlih jezika, kao što je uporaba starohebrejskoga (ivrit) u Izraelu, ili keltskoga (gelik) u Irskoj.