morsko dno, površinski dio litosfere prekriven morskom vodom. Geomorfološki se dijeli na podmorski dio obalnog pojasa (abrazijska terasa; žal), šelf 0–200 m dubine (kontinentski prag ili rub), slaz (kontinentska padina ili odsjek) 200–3500 m dubine (prijelazne geosinklinalne oblasti; uključuju i dubokomorske jarke ispod 7000 m dubine) i abisal (dubokomorska zavala ili oceanski bazen) dubine 3500–7000 m. S obzirom na sastav Zemljine kore, šelf i kontinentska padina (73,6 mil. km2) dio su kontinentske platforme (dominira granitna kora; debljina 33 km). Za recentne geosinklinalne oblasti (36 mil. km2) karakterističan je prijelazni tip Zemljine kore (oceanski i kontinentski) debljine 8–20 km. Gl. reljefni elementi: dno rubnih mora, otočni (vulkanski) nizovi, dubokomorski jarci i srednjooceanski hrptovi. To su prostori najveće reljefne energije i dinamike (vulkanska aktivnost, potresi, orogeneza). Abisal (77% dna svj. mora) obuhvaća pozitivne (pragovi i zaravni) i negativne (bazeni i kotline) morfostrukture, najstarije dijelove Zemljine kore (Tihi ocean – 200 mil. god.) koja je oceanska po strukturi (bazalt; bez granitne kore) i najmanje debljine 5–8 km. Organizmi (bentos) koji žive na dnu mora dijele se na: endobentos (žive u mulju), vagilni bentos (kreću se po dnu), fiksosesilni (pričvršćeni za dno) i sesilni (sjedeći).