Karelijska Republika (Karelija), autonomna republika na SZ Rusije (Europa); 156 665 km2, 756 tis. st. Proteže se od granice s Finskom na Z do Bijeloga mora na I, te od poluotoka Kole i Kandalaškog zaljeva na S do jezera Ladoge i Onege na J. Gl. grad Petrozavodsk (265 027 st.). Pretežno nizinsko područje; najviša točka na Z (578 m). Dio Baltičkog štita; u građi prevladavaju prekambrijske stijene. O. 60 000 ledenjačkih jezera (18% površine; najveća su Ladoga, Onega, Vygozero, Topozero, Piaozero i Segozero). Crnogorične šume prekrivaju o. 50% površine. Poljodjelstvo na J; uzgoj žitarica, krumpira, povrća i krmnog bilja. Stočarstvo; mljekarstvo. Ribarstvo. Rudarstvo; ležišta željezne rude, olova, cinka, bakra, titana, pirita, magnetita i mramora. Drvna (namještaj, celuloza i papir), kem., kovinska, prehr., tekst. ind.; brodogradnja. Proizvodnja strojeva, građev. materijala i aluminija. Kratke i brze rijeke Kem’, Vyg, Keret, Vodla, Suni i dr. iskorištavaju se za dobivanje el. energije. Veći gradovi: Sortavala, Kem, Kondoroga, Medvež’egorsk, Belomorsk i Segeža. Veliko prom. značenje Bjelomorsko-baltičkog kanala (građen 1931–33; dug 227 km); omogućuje prekooceanskim brodovima plovidbu od Belomorska na obali Bijelog mora do Sankt Peterburga na Baltičkome moru. Tragovi naseljenosti iz ←VI. tisućljeća. Od 1923. autonomna republika. Karelijci naseljavaju ovaj prostor potkraj ←I. tisućljeća U sr. vijeku Slaveni naseljavaju juž. dio Karelije te obalu Bijelog mora. Prva rus. naselja potječu iz XI. i XII. st. U razdoblju od IX. do XII. st. dio Kijevske Rusije, a od XII. st. Novgorodske Države. Šveđani u XIII. st. osvajaju zap. dio. Od 1323. ist. dio Karelije je dio Rusije. Ist. dio s Karelijskom prevlakom 1617. Rusija prepušta Švedskoj; ponovno vraćen Rusiji 1721. sporazumom iz Nystada (nakon Sjevernog rata 1700–21). Tijekom XVIII. st. dio Petrogradske odn. Novgorodske gubernije. U vrijeme Oktobarske revolucije (1917) za Kareliju su se borili Rusi i Finci. God. 1920. osnovana je na rus. (ist.) dijelu Karelije autonomna oblast Karelijska radna komuna. Mirom u Tartuu (1920) između Rusije i Finske, Finskoj je pripao veći (zap.) dio Karelije, a Rusiji je ostao ist. dio. Autonomna sovj. socijalist. republika Karelija proglašena je 25. VII. 1923. Nakon sovj.-fin. rata (1939–40) Finska je ustupila SSSR-u Karelijsku prevlaku s Vyborgom te poluotok Hangoe. U travnju 1940. Karelija postaje dio Karelijsko-finske Sovj. Socijalist. Republike. Tijekom II. svj. rata Finska je ponovno okupirala veći dio Karelije; vraćena Rusiji 1944. Od srpnja 1956. ponovno u sastavu Ruske Sovj. Federativne Socijalist. Republike kao Karelijska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika. Nakon raspada SSSR-a, poč. 1990-ih, u sastavu Ruske Federacije.