licencno pravo (lat.), ugovor između dviju ili više strana u kojem se jedna strana (davatelj licencije) obvezuje drugoj strani (stjecatelj licencije) ustupiti u potpunosti ili djelomično pravo na iskorištavanje neke stvari. Ta stvar može biti izum, patent, određeno tehn. znanje ili iskustvo, pravo na uporabu imena proizvoda ili bilo koja druga stvar na koju davatelj licencije ima jedinstveno pravo korištenja. Korist za davatelja licencije je u naknadi za korištenje koju plaća stjecatelj licencije koja je određena ugovorom, dok korist za stjecatelja licencije može biti raznolika. Ako se radi o licenciji na određeni izum ili tehnol. rješenje, ono za stjecatelja često znači najlakši način da dođe u posjed nekoga takvog rješenja. L. se često koristi i za izlazak poduzeća na inozemna tržišta kada poduzeće daje licencno pravo poduzeću u inozemstvu i na taj način profitira od prisutnosti u inozemstvu. Takvom rješenju najčešće pribjegavaju mala i sr. poduzeća koja nemaju dovoljno kapitala za samostalan izlazak na inozemna tržišta. Ako poduzeće odobri licenciju, ono mora kontrolirati kvalitetu poslovanja licencijskog partnera. Sva materija vezana uz licenciju uređena je Međunar. konvencijom o zaštiti industr. vlasništva.