pariška škola (francuski École de Paris), naziv za više slikarskih smjerova, od fovizma i kubizma do apstrakcije i dr., koji se promoviraju u Parizu poslije impresionizma. S obzirom da je već impresionizam uvelike bio određen pariškim intelektualnim i umjetničkim okružjem, pariška škola naglasila je značenje Pariza kao glavnoga središta kretanja u likovnoj umjetnosti od početka XX. stoljeća u kojem su se izražavale različite estetike i pojedinci (P. Bonard, P. Picasso, G. Braque, M. Chagall, A. Modigliani, Ch. Soutine i dr.). Za slikare apstraktnog ekspresionizma i informela, koji su u Parizu djelovali neposredno nakon II. svjetskoga rata, upotrebljava se naziv druga pariška škola. To su uglavnom francuski umjetnici J. Bazaine, J. Bissiére, A. Manessier, G. Mathieu, te strani slikari H. Hartung, S. Poliakoff, N. de Staël, Z. Mušič i dr.