Stjepan, sv., đakon, prvomučenik (?, o. 15 – Jeruzalem, o. 40). Prema Djelima apostolskim, jedan od prve sedmorice izabranih apostolskih pomoćnika (đakona). Zbog njegova velikog uspjeha u naviještanju Isusova nauka, pristaše stare vjere u Jeruzalemu ga uhvate i dovedu pred Veliko vijeće s optužbom da je hulio Mojsija i Boga. Tu je održao glasoviti govor koji je toliko uzbunio starješine da su ga odveli izvan grada i pogubili kamenovanjem. Savao, kasniji apostol Pavao, bio je prisutan kao služb. svjedok i odobravao Stjepanovo pogubljenje. Prema legendi, četiri stoljeća poslije pronašli su njegov grob i tijelo prenijeli u Rim te pokopali uz ostatke mučenika sv. Lovre u njegovoj bazilici.