trubadursko-truverska glazba, najranija vrsta zapadnoeur. svjetovne umj. glazbe. Začeta u juž. Francuskoj, na području širem od današnje Provanse, obuhvaćala je jednoglasne popijevke na stihove pjesama trubadura (juž. Francuska) i truvera (sjev. Francuska). U tako nastalim popijevkama vidljivi su utjecaji glazbe što su je njegovali žongleri, putujući nar. glazbenici i zabavljači, koji su izvodili popijevke prateći se na vielli (preteča violine), gitari ili lutnji. Sadržaji trubadursko-truverskih popijevki slave ljepotu i vrline žene. Stihovi su oblikovani u kitice koje su sve pjevane na isti napjev. Uz ljubavne, zastupljene su i pjesme na junačke ili satiričke teme i dr. U mnogim su popijevkama zamjetni elementi starih (provansalskih) plesova, a u nekima je prevladavao epski značaj (chansons de geste). Trubadursko-truverske popijevke sačuvane su u nizu rukopisnih zbirki (o. 2600 trubadurskih pjesama, te o. 2000 truverskih). Zapisane su onodobnom kvadratnom notacijom. Najpoznatiji predstavnici trubadursko-truverske glazbe bili su Vilim od Poitiersa, IX. vojvoda od Akvitanije (1071–1127), Marcabru (?–1147), Bernart de Ventadorn (u. o. 1212) čija je jedna popijevka (Quan vei l’alauze ta mover) bila najraširenija i 200 g. najpopularnija svjetovna popijevka sr. vijeka i dr. Najistaknutiji truveri bili su Blondel de Nesle (o. 1150–1200), Conon de Béthune (1150–1224), navarski kralj Thibault (1208–1253) i os. Adam de la Halle (1238 ?–1286 ?), autor popularne dramatizirane pastorale (Igra o Robinu i Marion).