svjetlost, u mnogim religijama, simbol božanskog svijeta, suprotnost tami. U babilonskoj i egipatskoj religiji mitovi o borbi svjetla protiv tame opisuju borbu dobra protiv zla, dobrih bogova protiv zlih duhova. U parsizmu i manihejizmu, s. je pozitivni element za razliku od tame, negativnog (dualizam, gnosticizam). Slična simbolika nazire se i u mitologijama (npr. Bijelibog i Črnibog u slavenskoj mitologiji). U Bibliji, odvajanje svjetla od tame označava početak stvaranja; prema Otkrivenju vječno svjetlo je metafora prekogrobnog sretnog i vječnog života. Općenito, označava život, spasenje; Božja je odlika ali i njegovo stvorenje. S. kao odlika i simbol svetosti i dobra prisutna je u mnogim religijama (slike Muhameda, Buddhe, anđela u svjetlosti; aureole oko glave u kršćanskoj ikonografiji i sl.).