Plantić, Nikola, hrvatski misionar (Zagreb, 2. XII. 1720 – Varaždin, 15. VI. 1777). Isusovac, zaređen 1747. Godine 1752. predavao teologiju u Córdobi, zatim je rektor isusovačkoga kolegija u Buenos Airesu te superior reda u Montevideu. Djelovao u isusovačkim misijama (redukcijama). Pripisuje mu se ključna uloga u pobuni Indijanaca koji su se uz potporu isusovaca odbili iseliti sa svojih područja. Novac koji je navodno kovao s titulom “Nicolao I. Imperat. Paraguay”, za što je bio optužen, nije pronađen. Nakon izgona isusovaca iz Južne Amerike, 1768. vratio se u domovinu; od 1771. rektor isusovačkoga kolegija u Varaždinu, gdje je djelovao i nakon ukidanja reda. Sačuvan je rukopis njegovih predavanja u Córdobi (1752), a njegove propovijedi (Pobožna premišljavanja) tiskane su u Varaždinu 1775.