Gorska Hrvatska, regionalna cjelina u Hrvatskoj; zauzima krajnji sjeverozapadni dio dinarskoga planinskog prostora. Dijeli se na Gorski kotar, Liku i Ogulinsko-plaščansku (ili Potkapelsku) udolinu; 7913 km2, oko 90 000 stanovnika (2011). Zauzima 14% površine Hrvatske s 2,2% stanovništva. Razmjerno visoka krška regija, građena pretežito od mezozojskih vapnenaca i izrazito odvojena od susjednih mediteranskog i peripanonskog područja Hrvatske. Najviša je na rubovima (Velebit, Plješivica, Velika i Mala Kapela, Risnjak, Snježnik); u unutrašnjosti prevladavaju niže zavale s poljima u kršu međusobno odvojenima sredogorjem. U najvećem dijelu ima umjereno kontinentalnu klimu; samo u najvišim dijelovima (iznad 1500 m) klima je planinska, a na krajnjem jugu (južna Lika) submediteranska. Zbog važnog prometno-geografskog položaja (povezuje kontinentski i primorski dio Hrvatske) naziva se tzv. “hrvatskim pragom” ili “hrvatskim vratima”; značenje je posebno naglašeno izgradnjom modernih i osuvremenjivanjem postojećih prometnica (autoceste i željezničke pruge Zagreb–Rijeka i Zagreb–Split). Vrlo rijetka naseljenost, bez većih naselja; najveća su: Ogulin (8216 stanovnika), Gospić (6575 stanovnika), Delnice (4379 stanovnika), Otočac (4240 stanovnika), Gračac (3063 stanovnika), Korenica (1766 stanovnika, 2011) i dr. Poljodjelstvo i stočarstvo. Drvna industrija; građevinarstvo. Turizam.