Grand Banks, pličina u sjeverozap. Atlantiku, uz jugoist. obalu Newfoundlanda; o. 280 000 km2, sr. dubina o. 90 m. Sastoji se od više podmorskih visoravni (Grand Bank, Green Bank, St. Pierre Bank i dr.) na dubinama od 25 do 100 m. Na ist. dijelu G. B. sukobljuju se hladna Labradorska i topla Golfska struja (hladni zid), pri čemu su uobičajene magle. Miješanje struja, reljef dna i plitko more utječu na obilje hranjivih tvari za fitoplankton, početnu kariku hranidbenog lanca u moru, pa je G. B. jedno od bogatijih svj. ribolovnih područja (posebno bakalar). Plovidbu otežavaju česte magle te oluje i ledeni brjegovi. Baskijski ribari još su u XV. st. zalazili na G. B. Europi poznatiji nakon izvještaja Johna Cabota (Giovanni Caboto) 1498. Ubrzo postaje međunar. ribolovno područje. Sred. XX. st. prijeti izlov, više je sukoba oko ulova. Kanada 1977. proširuje ribarski pojas na 200 nautičkih milja obuhvativši tako većinu pličine, a ulov stranim zemljama u tim vodama je ograničen. Ležišta nafte i zemnog plina otkrivena 1970-ih. Živi svijet podmorja i dalje ugrožen ribarstvom i onečišćenjem.