središnji južnoslavenski dijasistem, u genetskolingvističkom smislu, naziv za sustav koji tvore narječja kajkavsko, čakavsko, štokavsko (u prošlosti zapadno i istočno, koje je preslojeno zapadnim) i današnje torlačko, od granice toga sustava sa slov. jezikom do granica s bugarskim i makedonskim. Tim narječjima govore Hrvati (prvima trima i sekundarno i torlačkim), Srbi (štokavski, torlački), Bošnjaci (štokavski) i Crnogorci (štokavski); ti su narodi razvili današnja četiri različita standardna jezika na štokavskoj osnovici (s raznim divergencijama i konvergencijama, ugl. od XIX. st., pa naovamo; znatne razlike u rječniku civilizacijske nadgradnje). Kao jezični sustav nastao konsolidacijom praslav. dijalekata različitih podrijetla.