Dunhuang (prema W.-G. Tun-huang), grad u Kini, na sušnom SI provincije Gansu, u oazi natapanoj tekućicom Tang na krajnjem i rubu pustinje Takla Makan; 20 200 st. (1988). Smješten na z kraju povijesno važnog prometnog puta zvanog Hexi koridor, koji vodi od sred. Kine prema Sinkiangu. Proizvodi se poljoprivr. oruđe, umjetno gnojivo i jestivo ulje. Trgovište mjesnih proizvoda. Uzletište. Oživio razvojem turizma. D. je bio isprva voj. ispostava u kin. napredovanju na Z; prvi se put spominje u spisima dinastije Han. U blizini najzapadniji ostaci Velikog zida. Važan položaj na “svilenom putu” donosi mu prosperitet; miješaju se kult. utjecaji. Budistički pećinski samostan u blizini (Pećine tisuću Buda, danas znane kao Mogao pećine) osn. 366; postaje središte iz kojeg budizam ulazi u sred. Kinu. Idućih stoljeća u stijeni je izdubljeno mnoštvo pećina (sačuvanih je 492 s ukupno 25 000 m2 zidnih slika i više od 3000 obojenih skulptura). Sred. XI. st. u njima je zapečaćeno oko 30 tis. svjetovnih i religioznih zapisa (najviše budističkih, ali i drugih) iz IV. do XI. st. Rukopisi su ponovno otkriveni poč. XX. st.; rani pustolovi i strani arheolozi odnijeli su dio artefakata, slika i spisa pronađenih u pećinama. Među spisima otkrivena je i najstarija tiskana knjiga Diamon Sutra (iz 868) te najstarija zvjezdana karta (iz o. 940), danas u Brit. muzeju u Londonu. Mogao pećine upisane su u Uneskov registar svj. baštine 1987. Pećine posjeti više od 500 000 domaćih i stranih turista na godinu, a za posjetitelje ih je otvoreno nekoliko desetaka.