humor, folklorni, u pučkoj kulturi sastavina nekih godišnjih i životnih običaja i obreda: u pokladama (šaljivi likovi, govori, pjesme igrokazi, ponašanja), svadbi (prerušeni likovi, obvezatni zabavljači), Martinju. U raznim prigodama društv. okupljanja (prela, sijela, komušanje i sl.) očituje se u napitnicama, nazdravicama, šalama, rugalicama, doskočicama, vicevima, pitalicama. Sadržan u šaljivim pjevanim pjesmama (→ bećarac, → ganga); u humornoj likovnosti (oslikavanje pojedinih osobnih predmeta, igračaka, natpisa u krčmama i sl.). Tradicija folkl. humora zadržala se i u grad. sredinama, u tzv. grad. folkloru (vic, šaljiva anegdota, lascivne slikarije, kiparije i fotografije; pjevanje šaljivih pjesama i plesanje lascivnih plesova, maškaranje po ulicama i sl.). Osobitim su pučkim katalizatorima (katkad okrutnog) humora mjesne lude (zagorski norci, dalm. oriđinali).