reljef (franc.), zajednički naziv za sve neravnine i oblike Zemljine površine; ukupnost morfoloških oblika. Čine ga ravnine i neravnine nastale uzajamnim djelovanjem unutar. (endogenih) i vanj. (egzogenih) sila i procesa. Unutar. sile (toplina, tlak, vulkanizam, seizmizam) grade i formiraju najveće reljefne oblike na Zemljinoj površini; vanj. procesi (temperatura, vjetar, padaline, tekućice, led, vegetacija, ljudi) razgrađuju, oblikuju, transformiraju i stvaraju nove manje oblike. Na stvaranje r. utječu i sastav stijena i svojstva Zemljine kore. R. se stalno mijenja i u prostoru i u vremenu. Ovisno o vanj. čimbenicima, ima nekoliko vrsta r. Glacijalni ili ledenjački r. nastaje kretanjem i djelovanjem ledenjaka i ledenjačkih pokrova; riječni ili fluvijalni r. nastaje djelovanjem tekućica ili fluvijalnom erozijom i akumulacijom; pustinjski ili eolski r. nastaje radom vjetra u suhim i polusuhim područjima; obalni r. nastaje djelovanjem valova, morskih mijena i struja na obalu; krški r. specifična je vrsta r. koja se razvija samo na topljivim stijenama (vapnenac); biogeni (koraljni grebeni, sedrene barijere) i antropogeni r. R. je jedan od temeljnih čimbenika koji oblikuju neki krajolik, osnovni element za život i djelovanje ljudi. Značenje i vrednovanje r. razlikuje se od prostora do prostora. Proučavanjem r. i njegova razvoja bavi se geomorfologija.