tipologija jezika, klasifikacija jezikâ po nekim općim značajkama u strukturi (glasovnoj, sintaktičkoj…). Npr., u morfosintaktičkoj tipologiji možemo govoriti o jezicima ustroja neutralnoga, klasnoga, aktivnoga, ergativnoga i nominativnoga. Npr., u nominativnom ustroju za glagol je značajna opreka prijelaznost–neprijelaznost, za padežni sustav odnos nominativ–akuzativ i dr. U klasnome imenice su u klasama koje imaju svoje afikse (npr. muški, ženski, djeca, životinje, biljke, stvari…), glagol ima niz klasnih i ličnih afiksa itd. Drugačija, starija podjela, imala je ove morfološke tipove: izolacijski jezici, aglutinativni (jedinicama s leksičkim značenjem dodaju se jedinice s gramatičkim značenjem), flektivni, polisintetički; još jedna dijeli jezike na analitičke i sintetičke. Po redu riječi, jezici mogu biti SVO (subjekt–predikat–objekt), VSO itd.