heterografija (grč.), način pisanja u kojem se neke riječi (ili samo osnove) ili cijeli izrazi pišu na jednom, ali se čitaju na drugom jeziku. Takav znak naziva se heterogram. U akadskom pismu isprva su se osnove pisale sumerskim znakovima (sumerogrami), a slogovnima su se pisali afiksi i dr.; poslije su se samo češće riječi pisale sumerogramima (i oni su se čitali akadski). Tako su se sumerogrami ili akadogrami upotrebljavali u pisanju elamskoga, hetitskoga, huritskoga i urartskoga. H. je bila svojstvena i pisanju nekih iran. jezika, u kojima su heterogrami označavali aramejske riječi koje su se čitale na odgovarajućem jeziku (partski, pahlavi, sogdijski, horezmijski). Takav je tip pisanja i jap. pismo, u kojem su heterogrami hijeroglifi kin. podrijetla. Na neki način h. je i za neke korisnike računalnih programskih jezika, npr. za naredbu paskala i drugih jezika IF … THEN … ELSE neki će to pročitati kao ako … onda … inače.