milost (lat.), u kršćanstvu, nadnaravni dar ili pomoć koju Bog daje čovjeku, nužnu za njegovu duhovnu izgradnju i konačno spasenje. Pojam je djelomično sadržan i u Starom zavjetu (Božja vjernost, milosrđe), ali u Novom zavjetu postaje sred. pojam kršćanstva. Pavao m. suprotstavlja starozavjetnom Zakonu. Toma Akvinski taj odnos shvaća kao odnos naravi i nadnaravi kroz odnos suradnje. Slijedeći radikalni augustinizam, Luther ponovno m. pretpostavlja ljudskoj suradnji (sola gratia), a Calvin je još proširuje i dopunjuje predestinacijom.